Osnovna škola "Grohote" Grohote

Kad bi pita starije o Ajduku svi bi govorili da je Ajduk vječan, da jubav prema njemu neće nikad puknit, a ja san sve razumi i gušta san slušat.

Ča san bi stariji jubav je bila prema Ajduku sve jača. Sazna san od nona zašto je bila boja simbol Ajduka. Reka mi je da je to boja nade, vire i jidra. Nade, zato jer nikad nisu izgubili nadu u pobidu i uspjeh. Vire, zato jer judi viruju u njega i nikad tu viru nisu izgubili. Jidra zato jer jidro znači upornost. Jidro vodi brod naprid, nikad nazad. To jidro se nikad raspast neće, nikad se skupit neće. Vitar jubavi, vire i nade prema njemu neće prestat puvat! Kad mi je sve to dida objasni jubav prema njemu je postala još jača.

Sićan se prvog odlaska na utakmicu u Split. Već na trajektu je bila luda, vesela, navijačka atmosfera. Vidi san bengalke. Dimilo se i svitlilo. Pivale su se navijačke pisme, nije se stalo pivat. A kad je pa prvi gol, koje veseje, koja vika, navijanje. Torcida sa sjevera kad krene navijat cili se Poljud uključi i svi smo ka jedno. Ako balun odleti u publiku kada je zlato doletilo. Ti se balun jubi. Vidi san jude na placu kako plaču kad bi Ajduk izgubi, a vidi san kako se veselidu kad pobidi.

Nono mi je priča kako je na jednu utakmicu on ima sriću uvatit balun koji je Matošić nabi u publiku. Deboto je od sriće kad ga je uvati pa u afan, ma ni pa, već ga je čvrsto drža i pazi da mu ga ne ukredu.

Dan – danas čuva se ti balun!

Kad ga je doni doma baba je vikala: "Ča će ti ti šporki balun? Triba ga oprat!" "Da ga nisi takla jerbo ga je Matošićeva noga takla!" Ni se više jidila, samo je dodala: "An, Matošić! Jemaš prav! Neka stoji di si ga stavi."

I tako ti balun stoji na isto misto. Baba pažljivo digod pomalo lagano skine prašinu s njega, a ja ga taknen i sitin se moga dide kojega više ni jerbo je uza Boga sta prin nikoliko godin.

Gleda san u Split po zidoviman napisano "Ajduk živi vječno, Bog i niko više" i virujen da je to tako!

Ante Koludrović, 8. razred

Mentor: Mirjana Stanić

OŠ Grohote, Grohote