Osnovna škola "Grohote" Grohote

U razgovoru sa Sanjom Pilić saznali smo da je inspiraciju dobila od svoje djece, a poslije i od druge djece. "... djeca me pomlađuju." objasnila nam je kako se jednostavno voli družiti s djecom. Obišla je cijelu Hrvatsku ali eto baš na naš mali otok nije došla. Rekla je kako voli autentičnost, te da je stare kuće građene od kamena jednostavno fasciniraju. Od svoje 36 godine kada je počela s pisanjem izdala je 23 knjige. Najnovija knjiga koju je izdala zove se "Ideš mi na živce!". Ne samo ja već i sva djeca naše škole željno iščekuju uvrštavanje te knjige u našu malu knjižnicu.

Dobila je brojne nagrade, te nam je priznala da ju nagrade potiču na daljnji rad. Slijedeća knjiga koju će izdati je priča o njenom unuku, koji priča tzv. "pačjim jezikom", a knjiga se zove "Ho-poću-pu lje-peto-po".  Što bi značilo "Hoću ljeto".

Također smo saznali da je kao tinejdžer voljela pisati sastave, zadaćnice ... te je uvijek dobivala petice. Sedmi joj je razred bio najteži, a u toj priči našla sam se i ja. Oduvijek je voljela pisati i čitati, ali se odlučila za fotografiju te je otišla na taj fakultet. 

Da bi izdala svoju knjigu morala je imati nekakve znakove koji joj daju do znanja da će knjiga biti uspješna. Od svih nagrada koje je dobila ni jednu ne može izdvojit.  Međutim rekla je "... nagrade su ti kao poljupci.".

Ljudi joj često pišu mailom. Tako je i jednom dobila mail nekog roditelja koji ju je zamolio da napiše kratki sadržaj za njegovu kćer. Jer ima lektiru za 2 dana, a ona ju još nije pročitala. Nasmijala se i rekla kako to nije napravila ali nije mogla vjerovati na što su sve roditelji spremni učiniti za svoju djecu.

Upitali smo je tko joj je ilustrirao knjige ona se nasmijala i rekla "Nećete mi vjerovati ali ilustratora nikada nisam upoznala uživo!". Rekla je kako voli putovati avionom.

Ponosna je na svoj uspjeh, a tko ne bi bio ponosan? Piše kada želi i nema određeno vrijeme za pisanje. Piše uglavnom o emocijama.

Ja kao osoba koja ne samo da volim čitati njene knjige već uživam čitajući ih, nakon ovog razgovora bila sam presretna. Upoznavanje s njom bilo je nešto što nikada neću zaboraviti!

Rosana Prvinić 8.razred ;)

SUSRET I DRUŽENJE SA SANJOM PILIĆ

Prije proljetnih praznika doznali smo za dolazak Sanje Pilić, omiljene dječje spisateljice, povodom Dana Vesne Parun na Šolti.

Ovogodišnja manifestacija, u čast hrvatskoj Kraljici stiha, obilježava 90 godina od njenog rođenja.

Želja i cilj organizatora je da ova književno-kulturna manifestacija postane tradicionalna.

Za sve nas na otoku bit će opet posebni doživljaj vidjeti i čuti „uživo“ poznate književnike i pjesnike.

Ove godine je kao gost učenicima naše i pozvanih škola  Visa, Zlarina ,Prvića i Fausta Vrančića došla  nama najdraža dječja spisateljica dječjih romana Sanja Pilić.

Taj dan sam jedva dočekala. Već unaprijed sam znala  što ću je pitati, ali sam bila skeptična. Hoće li me izabrati i htjeti čuti moja pitanja? Na moju sreću za druženje s književnicom izabrani smo iz mog razreda nekoliko nas: Martina, Jakov, ja , Tonči i Antonia u 11 i 45 krenuli smo prema Domu kulture u Grohotama. Tamo su nas čekale Paula i Magdalena koje su čitale svoju pjesmu na temu maslina i za taj uradak dobile dar.

Putem do Doma dogovarali smo se o pitanjima koja ćemo  uputiti književnici.

Ispred ulaznih vrata mala trema, a u Sali sve poznate „face“. U sredini simpatična književnica približava se učenicima i odgovara na postavljena pitanja, priča, imitira i zabavlja nas.

Plave , ravne kose, ne baš previsoka, iznenadila nas je svojim načinom pričanja, jednostavnošću i spontanošću.

Srećom glasno govorim pa me Sanja morala čuti i odgovoriti na moja pitanja npr.

Koliko  Vam vremena treba za napisati jednu knjigu?

Ne baš puno, jedno 2 tjedna, ovisi. Pišem kad želim.

Jeste li sretni kada Vam netko pohvali knjigu?

Naravno da jesam!

Hrabre li Vas dobivene nagrade i motiviraju za daljnje pisanje?

Pa da! U principu to me i obogaćuje.

Za kraj druženja i lijepu uspomenu članica školske zadruge „Buharice“, Rosana Prvinić, darovala je Sanji neke od proizvoda. Sanja se iznenadila i oduševila darovima naše Zadruge.

Podijelila nam je autograme koje smo jedva dočekali.

Ovaj susret ću pamtiti, a autogram čuvati do kraja života.

Sanjine knjige obožavam, a ona mi je sada još draža.

Klara Elezović, 7. razred

SANJA PILIĆ

Sanju Pilić sam doživjela kao vedru, veselu i dragu osobu.

Družeći se s nama i prepričavajući neke dogodovštine iz svojih knjiga širila je pozitivnu energiju i vedro raspoloženje.

Sviđa mi se njena otvorenost i način na koji je komunicirala s nama.

Zanimljivo je što za svoje knjige koristi događaje iz stvarnog života pa se svi pomalo možemo prepoznati u nekim situacijama u romanima.

Drago mi je da sam imala priliku upoznati je „uživo“i doznati još više o njoj.

Doznala sam da je rođena u Splitu 16.5.1954. Njezina majka, književnica, Tihana Škrinjarić, donijela ju je kao bebu u Zagreb u kojem je završila osnovnu školu i Školu primijenjenih umjetnosti. Živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica. Piše za odrasle i djecu.

Poznati su joj dječji romani :
O mamama sve najbolje

Mrvice iz dnevnog boravka

Fora je biti faca, zar ne?

Zar baš moram u školu

Što cure govore, što dečki govore?

Sasvim sam popubertetio

Čitalačku publiku osvojila je svojim ležernim stilom, urbanom tematikom, osebujnim rječnikom, „ubacivanjem“ žargonskih riječi u standardni jezik i uporabom kajkavštine.

Drago mi je da sam prisustvovala tom uspješnom susretu i da je i moja pjesma tog dana bila među najboljim literarnim radovima.

Dugo ću se sjećati tog događaja!

Paula Jakovčević, 7 razred